Svaki dan ista ruta od kuće do posla.

Mrzi te nedjelja navečer. Ponedjeljak da ne govorim.

Čekaš blagdane, ljeto, godišnji.

Pereš robu, obavljaš kupovinu, osiguravaš djeci hranu, odjeću, treninge.

Jedva se stigneš istuširati. I kad stigneš, ne da ti se.

Ne sjećaš se kad si zadnji put prošetala sama. I kad možeš, ne da ti se.

Ne sjećaš se kad si zadnji put pročitala knjigu jer stvarno nemaš ni pet minuta u danu za to. A i kad imaš, nemaš knjige.

Ne sjećaš se kad si zadnji put popila kavu. Sama ili s u društvu.

Ne sjećaš se kad si bila kod frizera, a da te nisu nazvali kad ćeš biti kući i što to tu toliko dugo traje?

Pa ponekad, samo ponekad, kad ne možeš zaspati zapitaš se: kojeg li smisla? Da li je to ovo što treba biti?

Nije. Nije to to.

Smisao nije da si tu za druge, kad oni hoće i gdje oni hoće.

Smisao je da si prvo tu za sebe. Tek onda za ostale.

Ako to dosada nisi shvatila, razmisli još jednom.

Uči svijet kako da se odnosi prema tebi na način da prvo naučiš sebe kako da se odnosiš prema samoj sebi.

Jer to je smisao – ti.

Please leave this field empty

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Hvala!