Najdraži izgovor: nemam vremena. Najčešći rezultat: živčanost, anksioznost i letargija.

Živimo u iluziji da nam je vrijeme dano, poklonjeno ili da dolazi odnekud. Pa ga moramo potrošiti kao kakvu valutu.

Vrijeme ti ne dolazi niti ti se poklanja, vrijeme sam stvaraš. Zato mu daješ prefikse brzo, sporo, dobro, loše. Ono je uvijek isto i neutralno, samo što kada mudrije njime upravljaš, više ga stvaraš i više u njemu uživaš. A ako netko drugi, ili još gore nešto drugo upravlja njime, onda ono leti, bježi, rasipa se nezaustavljivo i ostavlja prazninu pa se u njoj brzo izgubiš. I sebe, i svo svoje vrijeme.

Zato ti želim reći da je iluzija da smo danas preopterećeni sa svih strana – nismo. Samo biramo sami svoj manjak vremena, na način da onaj višak poklanjamo nebitnim stvarima. Pa koje bi to bile?

I sama sam posljednjih par mjeseci sav fokus i energiju usmjerila na ono što je nebitno, nauštrb onog što je bitno (meni). I zato sam postala letargična, bez energije, teško mi se bilo ustati, još teže razgovarati, a najteže pokrenuti se. No, kako sam primijetila kud to moje vrijeme odlazi, odlučila sam vratiti se natrag na traku. Prvi korak je spoznati što to u danu radim, a da mi krade i vrijeme i energiju i život. Vjerujem da će se brojni prepoznati pa krenimo redom:

1. Društvene mreže

Premda moj news feed na svim društvenim mrežama izgleda idilično, jer pratim samo pozitivne ljude, stranice i vijesti, uhvatila sam se da i po nekoliko sati dnevno scrolla-am. Otkrila sam i Reels (da, tek sad) koji me zabavljao toliko da bi jedan sat gledanja tih kratkih videa prošao kao jedna minuta. Vjerovali ili ne, od tih kratkih videa, sličica, i ostalog šušura, potpuno sam izgubila sposobnost fokusa i sposobnost koncentracije.

Napravite i sami test: probajte nakon nekog vremena na društvenim mrežama uzeti knjigu u ruke ili bilo što što zahtijeva koncentraciju – trebat će vam dosta vremena da umirite svoj mozak i potpuno se posvetite nečemu što nije ekran.

2. Televizija

Priznajem, ponijelo me božićno vrijeme i novi filmovi na Netflixu. Inače nisam tip koji gleda televiziju uopće. Ali dekica, kauč, kakao i božićni glupasti film da ne moram previše razmišljati zvučali su skroz primamljivo. Problem je što je filmova previše, radnje negledljive, ali kad sam već prešla sredinu filma, mogu ga pogledati i do kraja. Osjećaj nakon: u što sam upravo potrošila dva sata svog života? Moj Bože!

3. Ljudi koji nisu moj vibe

Zbog društvenih pravila koja kažu da pozive nije pristojno odbiti, da treba izdržati situaciju s osobom koja ti ne paše, da je red – red i da se ne narušava, posljednjih mjeseci bilo me svugdje i sa svima, osim tamo gdje sam najviše trebala biti: sama sa sobom. Ljudi često, čak i više nego gadgeti, iscrpe svu energiju i napune te onim mislima kojih se ne možeš riješiti, a koje u tebi bude ljutnju, frustraciju i negativu. Zato ljude s kojima provodiš vrijeme treba pomno birati, pomnije negoli odjeću svaki dan.

4. Zatvoreni prostori

Je, znam da je zima. I znam da je kiša. I znam da se smrači u 16:30. I zato se nigdje nisam kretala. Kao da nemam jaknu, ni kišobran, ni uličnu rasvjetu. U jednom trenutku postala sam toliko zasićena zatvorenih prostora, da sam imala osjećaj da se zidovi približavaju. A samo 10 minuta na otvorenom u laganoj šetnji učinilo je doslovno: čudo.

5. Jelo i piće

Blagdani su – još jedan izgovor zbog kojeg danima grickam sve što mi je pod rukom. Paradoksalno je da više ne znam što bi jela i pila od zasićenosti svime, a opet sve što mi se nađe pod rukom potamanim.

“Ma briga te, ti si mršava, ionako ti se ne prima, samo jedi“ – znali bi reći ljudi oko mene. No, ako kilograme mjeriš u obliku viška tromosti, bezvoljnosti, umora i pospanosti – oooo da, dobro sam se udebljala!

Pa hajdemo onda, klišej kakav je – Nova godina je tu, odluku sam donijela:

• umjesto društvenih mreža, pročitati pet stranica knjige
• umjesto televizije, pogledati edukaciju ili konkretne savjete s Youtube-a
• umjesto ljudi koji nisu moj vibe, vrijeme posvetiti onima koji to zaslužuju
• umjesto zatvorenih prostora, svaki dan 15 minuta biti vani, bez obzira na vremenske uvjete
• umjesto prekomjernog jela i pića, radije se hraniti lakoćom i pozitivom.

Mislim da su odluke sasvim na mjestu za početak. Nisu velike, ali kad se ponavljaju svakodnevno, kroz neko vrijeme učine: čudo. A to čudo poznato je pod nazivom bila je ovo dobra godina!

Please leave this field empty

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Hvala!