Natječeš li se s drugima?

Previše nas precjenjuje ono što nismo, dok u isto vrijeme podcjenjuje ono što jesmo. Ovo su dva ekstrema jedne te iste stvari koja se uvijek vraća na ono suštinsko:

uspoređivanje s drugima. I to najčešće našeg najgoreg s tuđim najboljim.

Razloge i uzroke ove navike ostavimo sada po strani pa recimo jasno i glasno: da, uspoređujemo se međusobno svi!

Potpuno iskreno ću priznati: i ja to radim – oduvijek. Čak i dan danas. Ali, ono što se s vremenom promijenilo jesu načini na koje se uspoređujem, kao i činjenica s kime se uspoređujem. Prije je to izgledalo ovako:

  • oni su pametniji od mene!
  • oni su bolji od mene!
  • oni su ljepši od mene!
  • oni su uspješniji od mene!
  • ja nikad neću doseći to gdje su oni!
  • oni su privilegirani, ja nisam!
  • oni imaju sreće, ja nemam!
  • itd.

Poznato ti je? Onda će ti biti poznato i što se dogodi kada se tako uspoređuješ. Naime, kada tražiš u drugima ono što ti želiš biti, njihova slika u tvojoj glavi će samo rasti, a ti ćeš se proporcionalno tome smanjivati. Do te mjere da više nećeš znati gdje prestaju oni, a gdje počinješ ti.

Da bi to opet pronašla, uslijediti treba suludo kopanje, traženje tih djelića podcijenjenog sebe, izvlačenje na površinu i shvaćanje koliko su zapravo ti podcijenjeni komadići vrijedni i da su upravo oni suština tebe kao čovjeka jer te čine posebnim i drugačijim. Zato nije ni čudo da si zakopavanjem njih, zakopala i sebe.

I kad jednom odlučiš sastaviti ponovno te djeliće svog mozaika, vidiš da iz različitog kuta daje uvijek drugačiju sliku. Pa shvatiš da u većini slučajeva ionako ništa nije onakvim kakvim se prikazuje, već sve ovisi upravo o tom kutu iz kojeg odlučiš gledati. Neki kažu da to dođe s godinama. U mom slučaju, pored godina, tome je doprinijela i konstantna edukacija, aktivan rad na razvoju svijesti i samosvijesti, koji su promijenili cijeli postulat usporedbi u mojoj glavi koji danas ponosno kaže:

jedina osoba s kojom ću se uspoređivati biti ću ja od jučer i ja od sutra.

Rasti ću iz dana u dan, ganjajući neumorno svoje vlastite želje, svoja vlastita mjerila uspjeha i svoje vlastite snove. Uspoređivati ću koliko sam danas bliže svemu tome, negoli što sam bila jučer i planirati koliko ću još bliža biti sutra, nego što sam bila danas. Uspoređivati ću koliko sam služila sebi i drugima jučer, a koliko danas, koliko sam znanja imala jučer, a koliko imam danas, koliko sam grešaka napravila jučer, a koliko danas i koje su mi lekcije te greške donijele. Jer što je više greški, više je lekcija, više iskustva, više pameti pa posljedično i više uspjeha.

A u ovome gdje sam danas, cijeniti ću to što jesam i to tko jesam, bez obzira gdje na svojoj vlastitoj ljestvici bila i koliko puta se spustila za stepenicu dolje. Jer znam da sutra to može biti katapult za dvije ili više stepenica gore.

close

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *