Sigurno se sjećate barem jedne bajke za laku noć i živjeti sretno do kraja života sintagme, za koju su vam tek kad ste odrasli rekli da zapravo baš i nije toliko istinita.

I meni su ih isto tako pričali, da bi kasnije upozoravali da je sve to izmišljeno samo da bi utješilo malu djecu i da to nije način na koji život funkcionira.

Ali za malo dijete koje je ostalo živjeti unutar odrasle mene, već je bilo kasno.

Ja sam odlučila da ću ipak vjerovati, ali samo malo prilagoditi kraj pa da bude: živjeti sretno svakog trenutka do kraja života.

Zato moja osobna bajka nije vezana uz budućnost i nešto što bi se trebalo dogoditi pa da budem napokon sretna. Isto tako, nije vezana ni za prošlost i nekakav put ili uspomene za koje ću se vezati da bi rekla da sam bila sretna. Prošlost više ne postoji u fizičkom svijetu, samo u našim glavama. A budućnost? Ona isto tako ne postoji, nije se još dogodila, a uvijek je pitanje i hoće li uopće.

Ljudi ne žive bajke jer ne razumiju da je sve čemu se mogu okrenuti: ovo sada. I upravo zato moja osobna bajka vezana je isključivo za: sadašnji trenutak. On se uvijek da iskoristiti, uljepšati, okrenuti na dobro, prosvijetliti, a ako ništa od toga, onda se barem da prihvatiti.

Jer ovaj sadašnji trenutak je ovako ili onako jedino što zapravo imam. I u tome je sva moja slabost, ali i sva moja moć. A to je dragi ljudi, poanta svake bajke.

Please leave this field empty

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Hvala!