Prije koji tjedan na društvenim mrežama zapratila sam Amy Purdy. Gotovo sam sigurna da ne znaš tko je ona pa da vas samo kratko upoznam: Amy je američki model, snowboarderica, motivacijska govornica, dizajnerica i spisateljica. Amy ima 44 godine, ali nema noge.

Kada je imala 19 godina, oboljela je od meningitisa. Da ne idem u detalje jer nisam stručnjak za područje medicine, zbog tog stanja obje su joj noge amputirane, ostala je bez oba bubrega i slezene. Šanse za preživljavanje bile su joj 2%.

Ponovit ću, za slučaj da si zaboravila od početka ovog posta: model, snowboarderica, motivacijska govornica, dizajnerica i spisateljica. Što se dogodilo? Ona je uzela tih svojih 2% šansi i od njih uradila čudo.

Ti u ovom trenutku imaš 100% šansi za sve što zamisliš: za početak da ustaneš s kauča, da ugasiš Netflix, da pokreneš svoj posao, da pronađeš sebe, da pronađeš ljubav, da naučiš nešto novo, da nađeš vremena, da promijeniš okruženje koje ti ne paše, da povjeruješ u sebe i sebi ….

A sad te pitam: koliko si od tih 100% šansi uzela? Koliko iskoristila?

Zato ćemo danas ovdje pričati o izgovorima, da se malo protreseš, zamisliš, čak možda i posramiš. Ne brini, to je sve za tvoje dobro, to je normalno i to je uvijek prvi korak.

Ljudi koji koriste izgovore, žive unutar vlastitih (pre)niskih očekivanja. Ono što je njima izgovor, drugima je razlog. Neki će imati izgovor zašto da nešto ne urade, dok će drugima to isto biti razlog zašto da baš to urade. Ili da barem pokušaju. I znam da ti izgovori olakšavaju život. Jer oni znače pranje ruku, znače da ne preuzimaš odgovornost za sebe, već se stavljaš u ruke okolnosti. A s takvim stavom, one ti nikad ni neće biti naklonjene pa ćeš sebe uvjeriti da ti nemaš sreće i da ti to ne možeš jer će te život lupiti natrag. Ali moraš znati da sreća kao takva ne postoji. Jer suprotnost izgovoru je inicijativa. Da pokucaš na vrata. Jer od njih stotinu, jedna će se otvoriti. I onda mi ljudi to volimo nazivati srećom.

S druge strane, izgovori te štite razočarenja u samu sebe, jer je uvijek lakše da se razočaraš u ljude, sustav, vrijeme, Boga, itd. Ta utjeha je kratkoročna jer duboko u sebi znaš da si zavezana svojim vlastitim izgovorima. Pa misliš: mogla bih, ali… Kad čuješ u sebi to ali, samo se sjeti da je uzica uvijek i samo u tvojim rukama. Ako ti je to prestriktno ili teško, sjeti se onda Amy s početka ovog teksta.

Please leave this field empty

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Hvala!