Kada želimo nešto svoje zaštititi, postavljamo fizičke granice: primjerice ogradu na balkon ili bravu s ključem na ulazna vrata doma.

Kada želimo zaštititi sebe, postavljamo, ili bi barem trebali postavljati osobne granice. One također služe za zaštitu, ali ne onoga što posjedujemo izvana, nego onoga iznutra – služe za zaštitu našeg integriteta.

Integritet bi u ovom slučaju bila povezanost onoga što mislimo i osjećamo s onime što govorimo i činimo.

Određivanje osobnih granica zapravo je mnogima jako teško, jer nisu sigurni kako, gdje i kada ih drugi gaze, kao ni to da li je sve to samo u njihovoj glavi. Granica je pogažena kada je osobni integritet narušen, odnosno kada u određenoj situaciji ono što misliš ili osjećaš nije u skladu s onime što govoriš ili radiš, a zbog drugih ljudi.

Ako si u situaciji da se konstantno osjećaš loše ili nedovoljno u odnosu s drugim ljudima, vrlo je vjerojatno da ne postavljaš granice u istima. To bi moglo značiti da si ovisna o udovoljavanju drugima, da se bojiš da ih ne povrijediš ako nešto odbiješ, da se ne naljute ako nešto uvjetuješ, da te ne napuste ako ne napraviš po njihovom.

Kako onda prepoznati i postaviti granice?

Osobno sam ih počela malo dosljednije postavljati onda kada sam naučila prepoznavati osjećaje koje mi određeni odnosi, odnosno situacije s ljudima donose. Ako je moj unutarnji integritet ugrožen, odnosno ako su pogažene moje granice, osjećam se loše. Taj loš osjećaj popraćen je mislima koje mi prozuje kroz glavu, a koje zvuče ovako nekako:

hmmm, možda se ne bi trebali petljati u moju odluku,

hmmm možda nije u redu da mi se obraća takvim tonom,

hmmm, opet kasni na dogovor,

hmmm pita me da nešto napravim po stoti put – da li je to sad već iskorištavanje,

hmmm ja ovo nisam htjela ni željela, ali sam svejedno radi nekog napravila,

hmmm nekako uvijek sve padne na mene,

hmmm moje mišljenje se ovdje ignorira, a očekuje se da dam sve od sebe,

i slično.

Ako unatoč tim mislima koje se javljaju, svejedno dopustiš da drugi odlučuju umjesto tebe, da ti se obraćaju povišenim tonom ili bezobraznim rječnikom, da kasne na sve dogovore, ako te stalno potežu za rukav, ako radiš ono što ne želiš, ako si katica za sve, onda je velika vjerojatnost da ne poznaješ niti postavljaš osobne granice i da je tvoj osobni integritet poprilično narušen.

No, znaj da tu nema razloga da se ljutiš na te iste ljude, jer obično to ne čine svjesno i zato ih nemoj kriviti. Ti si ta koja uči okolinu kako da se ponaša prema tebi i stoga je jedini način da druge naučiš da stanu na tvojoj granici taj: da ih glasno i nedvosmisleno komuniciraš.

Hvala na savjetu, ali ja sam ta koja će odlučiti. Točka.

Nećemo razgovarati povišenim tonom. Točka.

Ako zakasniš, ja ću otići. Točka.

Ne mogu ti napraviti ovu uslugu. Pokušaj ovaj put sama. Točka.

Ako mi nećeš pomoći, a znam da možeš, neću ni ja ovo uraditi. Točka.

Želim da se moje mišljenje uzme u obzir, ako ću sudjelovati. Točka.

Zašto sam naglasila točke? Zato što u postavljanju granica nema ublažavanja.

Evo primjer: ako se netko konstantno petlja u tvoje odluke i ti to dozvoljavaš, ali si svečano obećaš da je vrijeme da postaviš tu granicu te izrečeš naglas rečenicu:

Hvala na savjetu, ali ja sam ta koja će odlučiti.

tvoj mozak će automatski ići za ublažavanjem (jer je i dalje ovisan o namjeri da se svidi svima) pa će riječi krenuti dalje: nije da je savjet loš i lijepo da si to podijelila i možda i ima smisla, i možda ga i uzmem u obzir …

Ne. To nije granica. Granice nisu sendvič tehnika. One ne trpe ublažavanja. Svaka granica mora imati točku. Iza rečenice, a ispred onih kojima je namijenjena i koju ne mogu prijeći.

Da li to znači da želimo promijeniti ponašanje drugih? Ne. Njih puštamo i ne osuđujemo njihovo ponašanje jer imaju pravo biti tko jesu i najčešće nisu svjesni onoga što nama smeta. Ali na sve to pravo imamo i mi. I o nama ovisi koliko ćemo tražiti da se to pravo poštuje.

Zato je smisao svih kvalitetnih odnosa upravo u tome: samo oni koji te vole će tvoja prava i granice poštivati. Oni koji ih pogaze, unatoč tome što si ih postavila – vjeruj mi, takvi ti u životu ne trebaju.

Please leave this field empty

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Hvala!