Zašto je lakše usvojiti loše, nego dobre navike?

Lakše je gledati TV, nego čitati knjigu.

Lakše je ležati, nego trenirati.

Lakše je odugovlačiti, nego riješiti stvari odmah.

Lakše je kritizirati, nego imati razumijevanja.

Lakše je buljiti u telefon, nego u osobu pokraj tebe.

Lakše je ljutiti se, nego oprostiti.

Niz možeš nastaviti i nabrojiti što god želiš. Na kraju ćeš vidjeti da je zajedničko svima:

loša navika je uvijek lakša, dobra navika je uvijek teža.

Zašto je to baš tako, odgovora nemam. Jedino što mi pada na pamet jest da, kada smo mi ljudi u pitanju, Bog zaista ima dobar smisao za humor.

Drugo što bih rekla jest da loša navika daje trenutno zadovoljstvo.

A mi smo programirani da izbjegavamo bol i neugodu pošto poto, a da bi dobili neko malo zadovoljstvo ili olakšanje. Čak i pod cijenu toga da će nam to izbjegavanje donijeti dugoročno nezadovoljstvo. Ali, o tome ćemo misliti sutra. Sutra nije naša briga. Iako, s druge strane, voljeli bismo živjeti to sutra i prekosutra i prek – prekosutra i tako još 100 godina.

Dobre navike, s druge strane, odgađaju zadovoljstvo. Kreneš ih prakticirati, ali nemaš rezultat sad. Nije ti dobro sad, mučiš se, trudiš se, postaneš čak malo i frustirana. Onda prestaneš s dobrom navikom pa si frustrirana još i više jer misliš da ti to ne možeš.

A ako se u trenutcima odustanja upitaš: hmmm, možda je ova navika vrijedna toga, možda bi mi mogla donijeti nešto dobro sutra? Ali, kad shvatiš koliko truda treba da ju usvojiš, pomisliš: Mah, ko živ, ko mrtav sutra. Ali, ipak bi živjeli lijepo to sutra i prekosutra i prek – prekosutra i tako još 100 godina.

Ono što je meni pomoglo u stvaranju i uvođenju boljih navika jest pitanje: koliko mi ovo služi? OK, gledanje TV-a do kasnih sati je lakše, možda i zabavnije, ali na koji način mi to služi? Što time dobivam sutra? Frustraciju, umor, živčanost?

Ljutnja je lakša, nego oprost. Ego je do plafona, malo opsuješ, malo se dereš, ali kako mi to služi? Što ću osjećati sutra ako ću se sad ljutiti? Vjerojatno će ljutnja dovesti do eksplozije, do toga da kažem nešto što ne mislim, da nekoga povrijedim, da sebe povrijedim? Sutra ću posljedično biti tužna i letargična.

Zato, kada su u pitanju navike kojih se želiš riješiti ili neke nove koje želiš usvojiti, za ohrabrenje se pokušaj upitati: što ću s tom navikom dobiti sutra?

Jer to sutra ne stvara nas, već mi danas stvaramo sebe za sutra. I za prekosutra i za prek – prekosutra. I za sljedećih 100 godina. I to je poanta dobrih navika.

close

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *