Moj recept za mir

Ne udovoljavam više nijednom zahtjevu,

Od kojeg ću biti ispijena, mala i nesretna. Bez obzira od koga on stigao.

Ne ispunjavam očekivanja drugih.

Za to postoje oni sami.

Jednako kao što ni ja ne očekujem da oni ispunjavaju moja.

Za to postojim ja.

Život je smiješno jednostavan, ali ljudi jednostavnost vole povezivati s glupoćom pa zakompliciraju što stignu, ne bi li se dokazali kao jaki, važni i prepametni.

Zaboravljajući da najkompleksnija bića nastaju od primitivnih organizama, najteže formule od prostih brojeva, najveći uspjesi od samo jedne ideje.

Ja ne idem gdje mi se ne ide.

Ne pričam o čemu mi se ne priča.

Ne gledam ono što mi se ne gleda.

Ne slušam ono što nije moja muzika.

I ne čitam ono što nije moje pismo.

Ne patim za dvoličnom kurtoazijom. Ni ja ću tebi, pa ćeš ti meni pričama.

Ne priča mi se o ljudima, o nesrećama, niti o problemima. Takvo spuštanje je uvreda mom dragocjenom vremenu. Zato se mičem skupa s njim da me takve stvari i ne okrznu.

Radije ću pričati o napretku, o ekspanziji, o prirodi, o uspjesima.

Ne koristim izgovore, već se igram s njima i pretvaram ih u razloge. Baš zato što mislim da ne mogu – baš zato hoću.

Inat koristim samo onda kad se inatim samoj sebi. Pogledaj rečenicu iznad.

Zato ne uvažavam ni tuđe izgovore. Ima previše unesrećenih ljudi u svijetu koji unatoč tome prežive i naprave nešto od svog života. Tako da je svaki izgovor na ovom svijetu isti – smiješan.

Za to što preuzimam odgovornost za sebe, ali ne i za druge jer to je njihova svrha, možda će neki reći da sam sebična, ili puna sebe ili da mi je glava u oblacima.

Možda i jest tako, ali prazan čovjek nikad nikog nije nahranio. Tako da samo oni puni sebe imaju nešto i dati ovom svijetu. Uostalom, pogled odozgo je kompletniji, puniji, sveobuhvatniji te najvažnije od svega: smisleniji. I da ne zaboravim, ljepši. Popni se pa ćeš vidjeti.

Ako ne, misli i dalje da sam čudna, ali vjeruj, samo sam rijetka, kao što su rijetki i oni koji razumiju o čemu pišem.

Za mene život nije matematika i zato ne koristim kalkulacije u nijednom njegovom segmentu.

Umjesto toga koristim otvoreno srce, toplu riječ i osmijeh. Kud god pođem, spremim ih negdje obavezno.

Tako se otvaraju čak i ona vrata koja imaju željezne kračune.

Nosim puno razumijevanja i što je još važnije: želje da razumijem, da suosjećam, da olakšam.

Kad volim, volim iskreno svakom stanicom svog bića, a isto tako grlim i ljubim svakim atomom svog tijela. I poklanjam, bez da želim nešto natrag i bez zrna namjere da jednom mogu reći: vrati koko što si pozobala, sad je moj red.

U konačnici, ja živim samo za trenutak jer ovako ili onako, to je jedino što imam.

I u tome je sva moja slabost.

Ali i sva moja moć. Ja sam je svjesna.

Jesi li ti?

close

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *