Nema tako davno da sam vodila jedan zanimljiv razgovor s prijateljicom koja mi se požalila da se nije ostvarila u životu jer još uvijek nije postala majka.

To je žena sa završenim fakultetom, iskustvom rada u više tvrtki, a u svakoj od njih se na hijerarhijskoj ljestvici popela koliko god je išlo. Žena koja je obišla pola svijeta, koja je živjela u drugim državama, čak i na drugom kontinentu. Žena koja je sve osigurala sama, koja se borila sama, gazila naprijed i kad je sve bilo protiv nje. Kad je trebalo dati sve od sebe – dala je i više od toga. Ali, u isto vrijeme bila je dovoljno mudra da razazna kada je trenutak u kojem treba sve sterati u pm, a kad bi taj trenutak došao, imala je dovoljno muda, ne da potjera u jednu, nego u sto.

I ta divna žena koja, vjerujte mi, može biti samo uzor, razmišlja o jednoj stvari koju još (ključna riječ je: još) uvijek nema, a žarko ju želi, nesvjesno zanemarujući tisuću onih koje je ostvarila (a za koje bi prosječnom čovjeku trebala jedno tri života).

Na njezinu nedoumicu, odgovorila sam joj protupitanjem:

Ja imam djecu za razliku od tebe, ali isto tako za razliku od tebe nikad se nisam makla dalje europskog kontinenta, iako bi žarko, žarko to željela. Misliš li da sam i ja neostvarena?

Nikako. – odgovorila je – Sve ti to još stigneš.

Jednako tako, stigneš i ti. – nasmiješila sam joj se.

U pravu si. – zaključila je s osmijehom.

Ostvarenje (u životu) nas kao osoba, tebe kao osobe koja ovo čita, nije krajnji cilj, niti nekakva check lista na koju stavljamo kvačice (karijera, muž, žena, stan, auto, jedno, drugo, treće dijete, veće auto, veći stan, kuća, itd).

Check lista donosi stres, prijeti manjkom vremena, sirova je i kruta. To nije ostvarenje.

Ostvarenje je, dobro zapamtite: proces. I to proces koji je najčešće promjenjiv, vrludav i nepredvidiv. Ali ne bez razloga. Jer time nas sili da mu se prilagođavamo, putem mijenjamo i rastemo, a kako bi postali rezilijentni, da sva ta ostvarenja možemo nositi.

I upravo zato, poanta životnog ostvarenja nije u postignućima i križanju na listi ciljeva, već u tome kakva osoba postajemo dok dolazimo do tih postignuća te još važnije kakva osoba ostajemo dok ih živimo.

I to je ono na što se moramo fokusirati. Dat ću vam primjer.

Ako je moje postignuće da postanem primjerice predsjednica uprave u firmi u kojoj radim, ali sam govno prema ljudima u svom timu, jer ne mogu nositi ogromnu količinu posla i odgovornosti koje su stavljene ispred mene – jesam li se ostvarila?

Ako je moje postignuće da budem majka, ali sam emocionalno nezrela, eksplozivna i ne znam kontrolirati svoje afekte i reakcije pa time ne osiguravam svojoj djeci mirno djetinjstvo – može li se to definirati kao ostvarenje jedne majke?

Ako je moje postignuće da vozim veliki i skupi automobil, koji zahtijeva isto tako veliki i skupi servis svako toliko pa moram rintati ili se zaduživati još više da bi si to priuštila – može li se to definirati kao ostvarenje?

U modernom svijetu tanka je granica između biti ostvaren i biti rob. Da bi znali razliku, dat ću vam prostu definiciju iz rječnika.

A on kaže da:

ostvariti se znači postići rezultat koji pruža zadovoljstvo.

Sviđa mi se ta definicija.

Rezultat bez zadovoljstva nije ostvarenje. Postignuće bez osjećaja opuštenosti i mira nije ostvarenje. To je check lista. O njoj smo pričali maloprije.

Zadovoljstvo se postiže poznavanjem sebe i gledanjem na svoje želje, a ne na želje društva, Instagrama ili nekog trećeg. Zato je ostvarena osoba = zadovoljna osoba. Bez obzira koja postignuća ima iza, ali i ispred sebe.

Please leave this field empty

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Hvala!