Kako naći zlatnu sredinu u odgoju djece?

Odmah da vam kažem da nisam pedagog. Ali, volim promatrati, čitati, učiti, testirati (na sebi najviše) pa sam došla do nekoliko zaključaka kada je u pitanju ova tema.

S obzirom da sam mama i većinom sam okružena i drugim mamama, često čujem izjave poput: odgojiti djecu je najteži posao na svijetu. U današnje vrijeme pogotovo.

Ali, iako sam jedna od mama, ne slažem se u potpunosti s tom izjavom.

Zato što odgoj nije nekakav set smjernica, pravila ili uputa koje moramo pratiti, a kako bi odgojili sretno, zdravo i pametno dijete, kako brojni misle. Jer da jest, takav priručnik bi bio svima dostupan i svi bi odrastali sretni, zdravi i pametni.

Odgoj je (za mene) upravo nešto drugo: to je način života roditelja. Vaš način života. Kao osobe, individue.

Prosto rečeno: vi ste to stablo od kojeg jabuka neće daleko pasti.

I upravo to je težina i muka o kojoj svi pričaju:

jer biti dobar roditelj znači njegovati svoj vlastiti stil života koji stvara okruženje (kad smo kod analogije stabla, možemo reći i krošnju) za odrastanje djeteta u sretnog, samopouzdanog, zdravog, pametnog čovjeka.

Zato, kad kažu da je dobar roditelj onaj koji se stalno educira – ne radi se ovdje o tome da naučimo par psiholoških trikova, pedagoških pristupa i kompliciranih termina. Ovdje se radi o tome da preispitujemo i educiramo sami sebe pa potom poradimo na onome što šteka.

Da se razumijemo: i stručni dio ima svoju svrhu, ali nismo i ne možemo svi biti školovani stručnjaci za odgoj, iako često upravo to pokušavamo biti. I to zato što nam je dostupna literatura, podcasti, youtube, društvene mreže, itd. Pa mislimo da, ako ne pratimo edukatorice za odgoj na Instagramu i najnovije metode u rješavanju tantruma, da nešto prebitno propuštamo, da nismo in i da smo totalni fail kao mater ili kao otac.

Ono što tu zapravo radimo je sljedeće: savjete koji su složeni za zamišljeni setting u idealnoj realnosti pokušavamo provesti u praksu u ovoj stvarnoj, ne-filmskoj realnosti. Onda kad padnemo taj ispit žive situacije, sramimo se, krivimo se i mislimo da mi ne valjamo i da nikad nećemo biti dobar roditelj.

Kroz taj rad i želju da budemo što bolji, nabijemo sebi toliko pressinga da zaboravimo jednu najvažniju, ključnu, esencijalnu, a tako jednostavnu stvar kod djece, a ta je da:

ona uče promatranjem.

Džabe vam sve što im govorite, zapovijedate, tupite, ona to ne slušaju.

Ona samo gledaju ono što VI radite. Sjetite se sebe kao djece do najranije dobi do koje se možete sjetiti? I vi ste samo oponašali svoje roditelje.

Isto rade i vaša djeca. I to je definicija odgoja:

primjer kojeg im dajete svojim ponašanjem u svakoj od određenog seta okolnosti, svojim reagiranjem na dobre i loše stvari, svojim stavovima, svojim ponašanjem prema bližnjima, ali i prema potpunim strancima, svojim putovanjem kroz svoj vlastiti život, nevezano uopće za tu djecu. To je ono što će oni upijati, a ne prazne prijetnje, kazne, nagrade, obećanja ili ucjene.

Zato umjesto da trošite vrijeme na:

  • konstantno balansiranje između toga da imaju sve što im treba, ali da u drugu ruku nisu razmaženi.
  • konstantno balansiranje između toga da ih učite da se brane i ne daju na sebe, a opet da ne postanu prebahati
  • konstantno balansiranje između toga da ih što češće ljubite i mazite, ali opet da nisu vezani uz vas pupčanom vrpcom bez obzira što je davno presječena,
  • konstantno balansiranje između toga da im omogućite sve što vi niste imali, ali da opet ne postanu mala govanjca koja se više ničemu ne vesele,

radije potrošite vrijeme na to da bacite jednu kratku analizu na sebe.

Da vidite imate li vi u cijeloj toj priči sve što vam treba i nosite li se razmaženo i nezahvalno s tim? Kažete li nekad Bože hvala ti na ovome ispred njih?

Da vidite na koji način se vi branite kad vas netko povrijedi, da li galamite i istresate se tamo gdje ne treba, ili to odradite s gracioznosti i pristojnim postavljanjem svoje granice?

Gomilate li vi dekoracije za dom, odjeću, gadgete, sve to što ste baš morali naručiti jer je baš bilo neko dobro sniženje, a veseli vas ravno još 2 dana nakon što ih GLS iskrca na vašoj adresi?

Hoćete još?

Htjeli biste da vaša djeca žive zdravo i bave se primjerice sportom? Odgovorite si na pitanje jeste li vi danas prošetali, rastegnuli se, provozali romobil ili biciklu?

Htjeli biste da jednog dana imaju partnera koji ih voli i podržava? Odgovorite si na pitanje kakvog ste vi partnera odabrali sebi? Koliko se vi i vaš partner podržavate sada, kako rješavate svoje konflikte, odnosite li se jedno prema drugom s poštovanjem i uvažavanjem?

Želite li da budu dovoljno samopouzdani i hrabri da rade ono što ih veseli? Odgovorite si na pitanje, u kojoj mjeri vi to isto radite danas, idete li za svojim najluđim snovima ili ste ih zapakirali u neku kutiju jer mislite da nemate šanse pa možda sljedeća generacija vaših gena bude imala više sreće?

Jer ako se i dalje pitate što će vaša djeca biti jednog dana kad porastu, evo vam odgovor:

biti će zlatna sredina svega onoga što su vidjeli kod vas.

I to je točno ta sredina u balansiranju koju tražite u odgoju.

A za kraj jedna pričica o tome što sam ja vidjela kod svog roditelja kao dijete i kako mi je sinulo u trenutku u odraslom životu.

Moj tata je za mene uvijek bio sinonim za hrabrost. Ratnik, iskren, glasan, prodoran, jak, dosljedan. Dan danas mu znam reći da će živjeti više od 100 godina jer se ne boji ničega na ovom svijetu, ali ni na onom. U isto vrijeme, njegova hrabrost bila je i moj najveći kompleks. Jer sam i sama od kada pamtim, htjela biti jednako hrabra kao on, ali što sam se više trudila, kao da sam manje u tom uspijevala.

U jednoj našoj prepirci prije par godina oko jedne moje odluke, s kojom se nije slagao, nakon argumenata, povišenih tonova i kritika, u jednom trenu je odustao i rekao: u redu, napravi kako te pamet uči, ja ti neću stajati na putu.

A ja sam u tom trenu, iako više nisam dijete, automatski pomislila: Bože, oduvijek želim biti hrabra kao ti, iskrena kao ti, snažna kao ti, neustrašiva kao ti. Ti ne stojiš na mom putu. Ti jesi moj put.

Put, stablo, stablo uz put, kako god hoćete. Samo znajte, u svakom od njih vaša jabučica će svakako biti tu. I gledati vas.

close

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *