Zašto ne voliš sebe?

Za danas sam pripremila jedan potpuno drugi post sa jednom potpuno drugom temom. Zvao se: Uvijek će te nešto izbacivati iz takta.

Ali, u jednom trenu mi je zazvonila jedna nova ideja pa sam ga spremila u draft. I evo ovo pišem točno kako dolazi iz srca jer nekako imam osjećaj da je za puno vas baš ovo potrebno.

Znate, počela sam slušati više svoju intuiciju, koja se u posljednje vrijeme poprilično izoštrila. I fino ju je slušati, jer obično bude u pravu. No, samo da naglasim, nisam ju odjednom dobila kao neki poseban dar s neba, već sam samo počela malo više vjerovati sebi, pouzdati se u sebe i isto tako malo više voljeti sebe.

Ako ste pomislili da je voljeti sebe teško, to nije zato što ste vi teški, nego više zato što nam inače izgleda teško sve ono na što nismo navikli. A nismo navikli voljeti sebe – beskompromisno. Kao što volimo svoje dijete, recimo.

Znam, odrasli smo tako, govorili su nam da smo glupi jer smo dobili jedinicu u školi, da šutimo jer je dnevnik na televiziji, da ako zaplačemo dobit ćemo po sebi pa da imamo zašto plakati, da se ne petljamo jer nas nitko ništa ne pita, da smo pogriješili jer smo inače nesposobni, da smo krivi za svačiji loš dan jer postojimo, i da se ljubav zaslužuje time da kimamo glavom i činimo ono što drugi hoće od nas.

Ali, evo vam stara vijest: ako ovo čitate, danas ste odrasli i sami razmišljate svojom glavom. Pa, nećemo više koristiti djetinjstvo, okruženje i sve ostalo kao izgovore, već ćemo upravo od razmišljanja i krenuti.

Ljubav prema sebi, prvo se nalazi u glavi i u mislima pa tek onda u srcu. Zato ću vas pozvati da, počevši od danas zapisujete sve ono što u danu izgovorite samom ili samoj sebi u mislima. Apsolutno svaku i najmanju misao. Ako vam se ne da pisati, to je isto u redu. Ali, barem obratite pažnju, odnosno osvijestite.

Dat ću vam, potpuno otvoreno i iskreno svoj primjer. Kada sam krenula promišljati o tome što samoj sebi govorim na dnevnoj bazi, to bi stalo otprilike u 3 fraze:

  • nisam dovoljno
  • nemam dovoljno
  • nije to za mene

Od jutra kad se ustanem i prije umivanja pogledam u ogledalo misao bi bila: pogledaj se u šta ličiš, pogle ti kosu raščupanu, podočnjake, ajme majko, brže se našminkaj, da to sakriješ.

Kad bi otvorila ormar da se odjenem: opet nemam što za obući, to je zato što ne znam izabrati, zašto nikad neću biti kao oni koji uvijek dobro izgledaju, koji znaju spariti stvari? Opet nemam te ključne komade da to na nešto sliči.

Kad bi pogledala kroz prozor: pogledaj što ti je staklo prljavo, da – kao ne stigneš prati. Nije da ne stigneš, nego si neorganizirana. Umjesto da si blejala po Instagramu jučer, mogla si lijepo uzeti krpu i oprati.

Kad bi pogriješila u bilo čemu: eto vidiš da nije to za tebe. Što se uopće trudiš i pokušavaš?

Stvarno je tako izgledalo. I nemojte me krivo shvatiti, nisam neki samosabotirajući luđak – to su misli koje su izranjale iz podsvijesti i obično na njih ne bi ni obratila pažnju. Prozujale bi takvom brzinom, kao nekako ispod radara. Ako me razumjete.

Ali, kada sam počela obraćati pažnju na taj tijek, shvatila sam dokud to ide.

Znate dokud? Ravno do podsvijesti. Koja realno, upravlja nama, našim razmišljanjima, našim radnjama, našim željama, našim akcijama. Kako sam već pisala, kao matična ploča računala. Diktira sve.

No, hvala Bogu kako se misli instaliraju, tako se mogu i deinstalirati. Proces je dug i zahtjevan, ali nije nemoguć. Zato i kažem, prvi korak je uvijek: osvještavanje.

A osvijestit ćete svoje misli jednostavno tako da, ponovit ću još jednom: počnete obraćati pažnju na njih. Malo po malo. Nemojte sad očekivati da ćete baš svaku takvu misao odjednom uhvatiti. I ne osuđujte se ako ne uspijete. Malo po malo. Misao po misao. Korak po korak.

Za ljubav prema sebi, ne treba vam da vas netko nutka i hvali cijele dane. Treba da nutkate i hvalite sami sebe. Cijeli dan, svaki dan.

Lekcija broj 2: Što ćemo s tim mislima kad ih osvijestimo – stiže idući tjedan!

Do tad, čitamo se, čuvamo se 🙂

close

Prati objave putem maila!

Unesi e-mail adresu i primaj obavijesti o novim postovima!

Ne volimo spam! Perca čuvaju tvoju privatnost.

3 thoughts on “Zašto ne voliš sebe?”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *